Langkawi.

weee
kak je danas bilo super
preprepredobro
wuuuub

folim fas,fas tri

kel, enrike je kriv za sve..lol
i da, ona pj se zove "Tired of being sorry" XD


ispričavam se na dugom nat pisanju
ne imadoh ideja
nemam ni sad al jbg

i dakle počelo je,opet
(pametan zaključak, ej mejt? XD )
jučer je bilo fujbljakodvratno
nije mi se opće dalo bit u šk...

al danas je bilo supač
p iz b, iliti raz: "mene tu neki ignoriraju"...XD
"Tko je za vas dečke falatna žena?" ruky: "KIKI!!! " ...*smijeh* kota:"joj pa to je žalosno!"

nda
dakle počelo je
u svakom mogućem smislu

SRETNO!!

I'll build your dreams with these two hands.

And I swear by the moon
And the stars in the sky's I'll be there
I swear like the shadow that's by your side
I'll be there
For better or worse
I'll love you with every beat of my heart
And I swear

Why has my sky turned gray?

„Ne! Ne shvaćam, lagao si!! Rekao si da ću shvatit! Ali ne shvaćam! Zašto??!“ Vikala je suznih očiju. Ni tri godine nisu uspjele zacijeliti rane. Sve što je mislila da je prošlo, da je iza nje, sve se vratilo kada ga je vidjela. Prvi put nakon tri godine. „Ej mala, smiri se. Pomoći ću ti. Nemaš što shvatit. Ja sam kriv.“ Pogledala ga je s nevjericom. Odjednom je nestao sav onaj zid kojega je podigao točno na ovome mjestu prije par godina. Osjeti slabost, teški zimski zrak počinje ju gušiti. U glavi joj se vrte slike.Vraća se…
Bio je isti ovakav dan, kao da ni trenutak nije prošao. Hladno predvečerje, magla koja joj se zavlači duboko u pluća. Vjetar koji odnosi posljednja lijepa sjećanja. Sjedila je na klupici glave pognute na koljena i plakala. On je stajao ispred nje no nije se obazirao na njene jecaje prekinute plitkim uzdisajima. „Ne možeš otići. Ne možeš me ostaviti! Volim te, zar ne shvaćaš! Zar ne znaš da te VOLIM!! Ako odeš što će biti samnom? Ti si mi sve. Sve što imam. Ne idi! Molim te, nemoj ići. Nemoj me ostaviti!...“ Zakolutao je očima i prisili se da ju pogleda. Gledala je u njega očima djeteta. Djeteta koje su upravo uzeli sve što je imalo i ostavili ga samog. Nije mogao podnijeti takav očaj. „Mala daj se pogledaj. Ajde, budi realna!“ Bila je izgubljena. Oči su joj bile crvene od plača, crni pramenovi padali su joj na lice i smočili se od silnih suza. Bila je blijeda poput snijega. Na neki mu se način sviđao taj njen izmučeni izgled. Da je šutjela možda bi i ostao. Ipak mu je bila dobra, nikada nije radila sranja a trčala je svuda za njim. To mu se sviđalo. Imao je vlastitog roba. No to njezino preklinjanje ga je izluđivalo. Nije mogao podnijeti to. Kao da ga preklinje za milost. Što je on ikada učinio da ona postane toliko ovisna o njemu. I tko je on da ima takav utjecaj nad nekim. Bila je lijepa. Jako lijepa, i zabavna. Ali dosadila mu je. Te njene srednjoškolske fore. Maturantica. Lijepo je to zvučalo. Al shvatio je da se previše vezala za njega. Da nema što raditi sa njom. Odlučio je tome stati na kraj. „Gle, nisi ti loša. Naći ćeš nekog klipana svojih godina, zaljubit ćete se, odljubit i gotovo, i tako dalje. Mala si još, idi van i zabavljaj se. Iskoristi te svoje godine i ljepotu. Što ti znaš što je ljubav? Kvragu imaš 18 godina. Shvatit ćeš što ti govorim. Shvatit ćeš za tri godine kako je meni sada. A mene ćeš zaboravit na sljedećem tulumu, čim se prvom frajeru kog vidiš ukaže prilika da ti uvali jezik. Mala nisam ja za tebe. Nemamo mi što radit zajedno. Shvatit ćeš što ti govorim.“ Završio je svoj monolog, bacio kratak pogled prema njoj te otišao „Zbogom mala.“ Nastavila je sjediti i šaputati „Ne, ne, ne, ne, ne…“ Čula je lom. Čula je kako joj se srce razbilo u tisuće komadića. Slušala je kako ih bezobzirno gazi. Vidjela je kako je hladan, kako mu ne znači ništa. Zar je moguće? Može li se tako jako voljeti nekoga tko prema tebi ne osjeća ni tisućiti dio onoga što ti osjećaš prema njemu? Vjerovala je samo u obostranu ljubav. Ovo joj je bilo novo. Nepoznato. A nepoznatog se bojala. Od tog je dana slomljena. Više u njoj nema dječje bezbrižnosti. Tog je dana odrasla. Prisilila se da zaboravi sve. Prisilila se da zamrzi. Tog je dana mislila da je ljubav umrla. Da je nestala sa svijeta. Dugo joj je trebalo da počne pronalaziti sreću u malim stvarima. Ljubav se dugo skrivala od nje, no jednog ju je dana pronašla. U dva zelena oka. U očima u koji je vidjela žar, nevinost i ljubav. Upoznala je novu vrstu ljubavi. Gdje ne mora bit netko drugi. Gdje je ona samo ona. Prava, istinska ljubav. Dani, mjeseci se izbrisali sjećanje. No jednog je dana odlučila otići tamo. Bilo joj je jasno da su prošle tri godine. Bila je stara koliko i on tada. Iako to za nju više i nije imalo neki značaj otišla je tamo kako bi pronašla odgovore. Ponovo je osjetila hladnoći kada je došla tamo. Sjećanja su navrla, ali bez osjećaja. Samo slike bez zvuka, bez emocija. „Ej mala“ čula je poznat glas iza sebe. Osjećala se kao da joj je teko prošao nožem po nezacijeljenoj rani. Svi osjećaji za koje je mislila da su odavno zaboravljeni, ponovno su buknuli. No nije tu više bilo one zaljubljenosti, luđačke zaluđenosti. Opsjednutosti iluzijom koja je bila daleko od stvarnosti. No bol se ponovo javila. Poniženje i osjećaj iskorištenosti. Mržnja. I neshvaćanje. Rekao joj je da će razumjeti, no ništa joj nije bilo jasno. Nemoć ju je natjerala da zaplače. Pogledao ju je sa sažaljenjem i suosjećanjem. „Ej, nemoj plakati. Znam da sam ti rekao da će ti biti jasnije. Isto tak znam da sam lagao. Samo sam se pokušao izvući i otići. Oprosti mi. Vrlo sam brzo shvati što sam napravio. Počela si mi faliti. Shvatio sam da ne mogu bez tebe…Mislio sam da ti očajno trebaš mene, no zapravo sam ja bio taj koji je trebao osjećaj voljenosti. Onaj koji je bio očajan. Ne mogu ti reći koliko mi je bilo žao“. Gledala ga je i nije mogla vjerovati. No nije bila ljuta. Pokušavala je spojiti njegove riječi s onim što joj je učinio prije tri godine. Činilo se nemogućim. Nije mogla vjerovati u ono što čuje. „Ali nisam se mogao vratiti. Ne nakon onoga što sam ti napravio. Danas… Znao sam da ćeš biti ovdje. Samo sam te htio vidjeti. Prekrasna si. Nadam se da si mi oprostila. Ne! To nije moguće. No nadam se da si me zaboravila i da si nastavila dalje“ „Jesam“ prošaptala je jedva. Sjetila se svoje ljubavi. Jedine osobe koju stvarno voli i koga je ikad voljela. Podigla je glavu i hrabro ga pogledala. „Sretna sam.“ Pogledao ju je i lagano se nasmiješio. „Drago mi je. Zaslužuješ najbolje. Možda i belje da sam otišao, da si s nekim tko te zaslužuje. Premda mi je užasno žao što sam te povrijedio. Dao bih život da to mogu promijeniti.“ „Istina. Uništio si me. Dugo nakon tebe nisam vjerovala nikome. Nisam pričala s nikim. Bila sam druga osoba…Ali sada…On..pronašao je ono najbolje u meni. Izvukao me. I sada sam najsretnija osoba na svijetu. A tebi treba bit žao. Da samo znaš koliko si mi boli nanio. Nikad ti to neću oprostit. Ali to ionako više nije važno. Ti nisi važan. Jer sam ja sretna. I volim njEga…Volim. Sada znam što je ljubav. Ne zaslijepljenost već prava LJUBAV!“ dvije suze su potekle niz njegovo grubo lice. „Mala sretan sam zbog tebe. Iako patim godinama zbog svog čina.I nikada si to neću oprostiti. I razumijem zašto nećeš ni ti. Puštam te na miru. Više ti neću dolaziti ovako. Nikako. Nikada te neću zaboraviti…Ja…ja…Volim te.“ Ta zadnja izjava ju je zapekla. Ne same riječi već to što joj se učinilo da u njima osjeća tračak iskrenosti. Sažalila se nad njime. No htjela je pobjeći odavde. Sada je bila spremna potpuno zaključati taj dio svoga života. I zaboraviti ga. Sada je samo htjela pobjeći odavde. Otrčati u zagrljaj onoga koga voli. „Zbogom.“ Rekla je tiho i krenula. Odjednom je stala i okrenula se prema njemu. Plakao je. „Hvala“ rekla je osmjehnuvši se i nastavila dalje.

No one.

sjedili smo skoro sat vremena čekajući tvoj vlak
na kiši
propustio si dva
sjedili smo zagrljeni
i pričali
i smijali se







"When the rain is pouring down
And my heart is hurting
You will always be around
There’s a no for certain"

Clap hands, save fairies.

Postoje li bajke?

..da barem postoje...samo na sekundu...

Na sekundu koja bi značila vječnost..

Ti si princeza, nekog drugog svijeta
ja bi u taj svijet

ja bi tu sekundu,taj mali komadić beskonačnosti
zašto ne možemo živjeti u mašti

svi bi zauvijek bili zajedno
ne bi bilo tuge, boli , razočaranja, patnje, gladi, ratova..
samo san
čit i nevin

da samo na sekundu svi mogu biti sretni
baš onako iskreno, stvarno sretni

da trčimo po ljubičastom moru, plivamo kroz zeleno nebo,
da pjevamo sa žutim slonovima
da svi zajedno, držući se za ruku, prošećemo do Wonderlanda
da letimo među zvijezdama
da umjesto kiše, pada čokolada..

da su ljudi bar drukčiji
da se ne pretvaraju
da su barem svi iskreni
da bar svi vole
da su barem svi sretni
da nema ljubomornih i zlih
da barem svi vide sitne radosti
da barem svi uživaju u životu


Zašto bi to trebala biti bajka?

El Tango De Roxanne

Roxanne,
You don't have to put
On that red light.
Walk the streets for money,
You don't care if
It's wrong or if it is right.
Roxanne,
You don't have to wear
That dress tonight.
Roxanne,
You don't have to sell your
Body to the night.

________________________
cure, se sjećate dila da ćemo jednom zajedno sve 4 pogledat taj film kod jedne?
:)

pošto smo sve lude za njim..heheheh

ja bi to..nas 4,Moulin Rouge...





folim fas najfiše...

Mine immaculate dream.

Sjedim u sobi i gledam van
Zvuk kiše na prozoru me uspavljuje
uživam u toplini i osjećaju sigurnosti
Odjednom me trgne zvuk kucanja
Vrlo glasan i kratak
Još jednom
U istome ritmu
Tijelom mi prolaze trnci
U glavi čujem glas straha
Tračak sumnje i jeze
Otrčim niz kat kako bih otvorila vrata
Nevoljko okrećem ključ i pritišćem kvaku
Vrata se naglo otvaraju silom vjetra
Okrenem glavu pokušavajući se zaštititi od kiše
Pogledam no nema nikoga
Izađem van i provjeravam
I dalje nikoga nema
Brzo se vraćam u kuću
U svoje sklonište
Otrčim do radijatora kako bih zgrijala utrnule ruke
Osjećam kako mi toplina prolazi tijelom
Zažmirim nadajući se da će imati jači učinak
No hladni,mokri pramenovi kose natjeraju me da otvorim oči
Poželim otići u kupaonu po ručnik
No kada se okrenem više ne prepoznajem gdje sam
Umjesto u svojoj kući
Nalazim se na vrhu litice
Pogledam uokolo
Noć je,nebo je puno oblaka
Nema zvijezda, nema mjeseca
Samo ledeni vjetar i susnježica
Ispod litice burno more
Ogromni valovi nemilosrdno udaraju u hrid
Pogledam bolje i vidim dječaka kako se čvrsto drži da ne padne
Zagledam se u njegove crne oči
Osjetim kako me vjetar nosi sve bliže njemu
Njegove oči postaju sve veće i veće
Tonem u njihovoj tami
Odjednom je sve oko mene crno
Nalazim se u njegovoj glavi
Oko mene lete njegove misli,sjećanja
Smrt, bol, patnja
Njegov pobjednički, sablasni smijeh
Tamne oči žedne tuđeg mučenja
Misli hladne i bizarne,oštre poput vjetra
Odjednom sam opet na litici
On se više ne drži tako čvrsto za stijenu
Okrene se prema meni pogleda da me u oči
Duboko,pogledom punim mržnje i gnjeva
Uplašeno potrčim što dalje od njega
Trčim žmireći najbrže što mogu
Pokušavaju izbaciti iz glave tu sliku
Njegov pogled
Odjednom se probudim
Sva uplašena shvatim da sam na sigurnom
Da je to bio samo san
Ustajem se i pogledam kroz prozor
Kiša i dalje pada u mlazovima
A vjetar ne puše ništa manje snažno nego prije no što sam zaspala
Uočim neku pojavu ispod ulične svjetiljke
Pogledam bolje i vidi dječaka crne kose
I dubokih tamnih očiju kako se jezivo smije i prstom me poziva da dođem do njega

Danas je dan.Danas je dosadan dan.

očeš burek? XD

hrvatski vojnik...lom


Teeheech says:
oj dano,oj danice ne na kišu ne na kišu bez....
jelly says:
...jedinice

Kel says:
gle malog cekija poslije kiše pun je kapi pa se njiše i blješti znojem okupana čudesna raskoš njegovih pazuha

Kel says:
cekilixs i džobenix

Teeheech says:
uspavana cekuljica......

Teeheech says:
andrejka na zrnu cekija

Kel says:
kate i cekopold

Kel says:
Andrej u čiznama

Kel says:
Mikšrella,ella,ella,e,e,e

Teeheech says:
zlatarev zlatko

Kel says:
trilogija:berina družina, dvije kugle, povratak andreja

jelly says:
kak se zovu cekijevi sljedbenici?
znojnokošuljši

Teeheech says:
ceki....taj pustolov..ratnik....koj dezić ne poznaje..on je srca hrabra on biljarskom štapom vlada.....ceekiii...

kak sonata artica pjeva kelavi?
kellavah
(niparno)


Teeheech & jelly say:
Mirna, kolko si dobila
dvaaa, jedvaaa

Ko se javlja?
Jaaaa, mirnaaa
Šta si naučila?
Sveeeee

rok end roooool


gad dem koj retardiran post


hallelujah hallelujah

____________________

I should go...

____________________

7 mjeseci...

I need You so I could die I love You so

___________

This could be heaven
In love with her or so it seems he's dancing with my beauty queen

But i know the feeling's still alive

I hope your wish came true; mine betrayed me
You let my hand go, and you faked a smile for me
Why are you crying?

I'll win you back for me if you give me a chance



___________

how long must you wait for it, how long must you pay for it
please,please,please come back and sing to me,to me,to me,please


___________


but I feel I'm growing older and the songs that I have sung,
echo in the distance
though blindness is confusing it shows that you're not here


__________


if every simple song I wrote to you,would take your breath away,
I’d write it all



nda.
više ne kradem uizavice

Ajde rec ti meni što je to jonska veza?

..atomi se polako vraćaju na mjesto
jonska veze se ne događa često
premda,priznajem ponekad pogriješim i
i kažem kovalentna
i tad ocjene izblijede sve
i tad padam ti pod noge
i tad molim te daj mi dva

još jučer s jonima mi smo se borili
i jedno drugom blago se smiješili
što se dogodilo
gdje je ta kulja
što je prelila čašu
što te natjerala da me srušiš
sve što sam volio
a kemju sam volio
sve što sam sanjao
a kemju sam sanjao
ma zar sam pogriješio što sam se smijao
kad su mi govorili
idi učit kemju

kad bi zauvijek
naučio kemiju
kao u bajci
nikad se ne bih bojao
sve dok kulju ne dobim
a dobit ću je znam
i sve dok njena ruka
ne napiše jedan
dok me ne pogleda
dok me na popravni
opet ne stjera

...


iss...koja debilana
evo debili,ste sretni konačno sam objavila našu pj
XD

Ovaj blog je ustupljen pod Creative Commons licencom Imenovanje-Dijeli pod istim uvjetima.